Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane - dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso; nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa. Mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiri - tjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom „Rorate“. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. One su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku, ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg Došašća, ali je i sama postala Došašće ljudima. 

 

Adventske mise zornice počinju s prvim tjednom Došašća. Zornice su mise koje imaju neku posebnu, žrtvenu draž, počinju vrlo rano, prije dana dok je još mrak. Mnogi vjernici idu na zornice a kasnije svjedoče kako unatoč toj maloj žrtvi ranog ustajanja, sve teškoće nestaju. Mise zornice kreću još od prvih kršćana koji su znali povezati svjetovnu, prirodnu noć s noći unutar ljudske duše pa su tako noću odlazili moliti i slaviti Euharistiju kako bi doživjeli zoru u svojim srcima, kako bi predali noć Isusu i kako bi svjetlost preplavila njihove misli, osjećaje, savjest. Poruka mise zornice odnosi se na kraj noći, na kraj patnje. Noć je podmukla, no sa zorom dolazi otkupljenje. Dolazi Krist a s njime i sloboda, milost i ljubav. Tako slobodno možemo reći da kršćani zornicama očekuju Isusa Krista, ne samo kao Božić, blagdan Njegova rođenja, već i Njegov Drugi dolazak na ovaj svijet. Dolazak koji će osloboditi svijet od grijeha, od straha i boli - noći. Mnogim ljudima danas, noći su izrazito duge. Potrebna im je zora, ponajprije zora duše. Potrebna im je nada a koju može pružiti samo Isus iz Nazareta.  Svaki Božić Isus obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje čovječanstvu da se nada, Crkva želi podignuti one koji su slomljena srca, da ožive. Crkva poziva grješnike, slabe, bolesne i ustrašene da u zajedništvu s Kristom dočekaju zoru.

 

O kako je lijepo ustati ranije, dok je još mrkli mrak! Sjesti na rub kreveta i u tišini zavapiti Bogu, reći mu sve naše probleme, predati ih, prepustiti i tako oslobođen dočekati zoru. Još je ljepše to učiniti u zajedništvu svete Crkve, s pjesmom i hvalom te Euharistijom započeti dan. Iako odlazak na zornicu predstavlja jedan mali oblik žrtve koji je ponekad, grješnicima izrazito težak, odupiranje iskušenjima i podnošenje te žrtve za sebe i za druge je baš kao i svaka druga žrtva za Gospodina. Ona jednostavno oslobađa a tome svjedoče brojna svjedočanstva ljudi koji su svoje duhovne promjene doživjeli upravo na ovim misama