U nedjelju 23. studenoga, vjernici slave blagdan Krista Kralja. Papa Pio XI. ustanovio je ovu svetkovinu u svojoj enciklici „Quas Primas“ 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezboštva što je nijekalo Kristov suverenitet. Svetkovina se slavila u posljednjoj nedjelji listopada. Nakon Drugog vatikanskog sabora 1969. i reforme kalendara, slavi se u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga.

 

„Katolička crkva slavi svetkovinu Krista Kralja. Isus Krist može biti samo dobrohotan Kralj. Njemu pripada svaki čovjek. On je svakoga od nas stvorio i on je za sve nas dao život. On ne treba ljude za neku svoju korist, ne treba ljudsku slavu da bi postao slavan kao vladar i gospodar. On ne može izgubiti vlast, nitko ga ne može ugroziti, te stoga ne treba vojsku koja bi ga čuvala od naroda, ljudi ili bilo kojeg drugog kralja. On jedino može biti strog prema onima koji čovjeka napadaju, koji čovjeka ne vole ili ga žele zarobljavati. Jer čovjek je njegovo milje, on je njegova posebna privilegirana ljubav. Bog čovjeka neizmjerno voli i čezne da s njime druguje. Stoga govor o Kristu kao kralju može čovjeku samo pomoći da se osjeća sigurnim, da se ne boji ni grijeha, ni pakla, ni neprijatelja, da se ne plaši ni vlastitog straha, ni smrti, ni patnje, ni bolesti, jer Krist nad svima vlada. Sve ljudske vlasti više ili manje zarobljavaju, samo Božja oslobađa.“

 

Iz knjige „Oaze života“  dr. Tomislava Ivančića

 

 

 

To je moj Kralj! Poznajete li Ga?!