Dani zahvale za plodove zemlje
Mjesec listopad sam po sebi je veoma važan mjesec za svakoga katolika u duhovnom smislu. Znamo da je mjesec listopad, Gospin mjesec, te kroz listopadske pobožnosti slavimo Blaženu Djevicu Mariju, te molimo njezin Majčinski zagovor. Isto tako znamo da u mjesecu listopadu, ubiremo zadnje plodove zemlje, oko kojih smo se mučili i pazili cijele godine. Plodove zemlje, koje smo posadili, okopavali, plijevili, zalijevali i sa puno ljubavi brinuli se oko njih. U posljednjoj nedjelji u ovom mjesecu, točnije 26. listopada, obilježili smo dane kruha i zahvale za plodove zemlje. Svetu misu u našoj župnoj crkvi predvodio je župnik vlč. Branko Šipura. Vrijedni vjernici prikladno su uredili mjesto ispred oltara, što je zorno prikazivalo za što se zahvaljujemo, a župnikova propovijed dodatno je pobudila osjećaj zahvalnosti u vjernicima koji su sudjelovali u misnim slavljima.
Znamo da bi svaka sveta misa trebala biti jedna zahvala Bogu, dobro je osvijestiti važnost osjećaja zahvalnosti i u svakodnevnom životu kršćana. Bogu iz dana u dan treba zahvaljivati za sve ono što nam daruje, a ponajviše se treba zahvaliti za kruh, najpotrebniju živežnu namirnicu, a samim time i za svaki plod zemlje koji nastaje snagom i radom ruku čovječjih. Svi danas jako dobro znamo kakvo je stanje u siromašnim zemljama, pogotovo u zemljama Afrike. Prošle nedjelje proslavili smo misijsku nedjelju, gdje smo sva prikupljena novčana sredstava proslijedili u misije. Koliko siromašnih ljudi i obitelji čeznu za mrvicom kruha, dok se drugi njime razbacuju?! Jesmo li dovoljno zahvalni na onome što nam dragi Bog svakoga dana daruje!? Ponekad izgleda da bi čovjek koji tako postupa išao protiv struje, jer živimo u okruženju općeg nezadovoljstva i gladi za imati više, moći, ugleda i novca. Dragome Bogu trebamo zahvaliti na svakome danu, koji nam je dan na raspolaganje, da u tome danu zahvalimo na svakoj sitnici, na svakome dobru, na svakome osmijehu, na svakome čovjeku. Župnik je u današnoj propovijedi naglasio da trebamo zahvaljivati Bogu na svakoj sitnici, kako je maleno zrno kukuruza koje posadimo u zemlju, te nakon nekog vremena uberemo kukuruz, sa mnoštvom zrna na sebi. Može li to napraviti ijedna kemija i fizika ili bilo koja prirodna znanost?! Dragi Bog misli na toplinu koja je potrebna tome zrnu da se razvija, brine o vlažnosti tla, o temperaturi, o vremenskim prilikama. Čovjek mora uložiti samo 1% svoga rada, dok će onih 99% rada napraviti i uložiti sam dragi Bog. Treba biti zahvalan na onim sitnicama koje nam Gospodin daje na uzdarje, te trebamo biti zahvalni na svemu čime nas dariva.
Između ostaloga važnost propovijedi je danas bila usmjerena prema najvažnijom Božjoj zapovijedi, zapovijedi Ljubavi, a ona glasi: „Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, te ljubi bližnjega svoga, kao sebe samoga.“ Budete li ljubili Gospodina Boga svoga, Gospodin Bog će vas darivati darovima svoje ljubavi, te ćete biti Njegova ljubljena djeca, budete li ljubili i poštovali bližnjega svoga, Gospodin će vas nagraditi svojim mirom i blagostanjem. Ako danas poklonite nekome osmijeh, lijepu riječ, zagrljaj, dragi Bog će vas nagraditi svime time svojom Ljubavlju, te ćete imati osjećaj ispunjenosti i milosti Njegove.
Zapamtite: „Vi osobno možete učiniti NEŠTO (neku sitnicu za drugoga, za sebe, neko dobro djelo, pomoći nekome, razveseliti nekoga, nekome staviti osmijeh na lice, nekome nešto pokloniti, nekome obrisati suzu sa lica,….), ALI dragi Bog može SVE!“
Ti možeš nešto, On može sve!