U župnoj crkvi sv. Marka Evanđelista u našoj župi, ali i u okolnim filijalama, 14. rujna 2014. godine, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, župnik Branko Šipura predvodio je euharistijsko slavlje na početku nove školske i akademske godine. Župnik je uputio par prigodnih riječi osnovnoškolcima, srednjoškolcima, studentima i prisutnim profesorima, ali i ostalom Božjem puku, te ih podsjetio kako nastojanja oko odgoja i obrazovanja nadilaze naše ljudske mogućnosti, te kako trebamo moliti zaziv i pomoć Duha Svetoga, kako smo i pjevali na početku svetog misnog slavlja.

 

Današnja propovijed bila je upućena ne samo školskoj djeci, nego i svima nama, te se svatko mogao pronaći u njoj. Usporedba opasnosti lava i zmije ljutice, u vrijeme starih egipćana, kada se čovjek od lava još nekako i uspio obraniti, nekakvim oruđem te na određene načine, ali od zmije ljutice teško, jer lava možemo spaziti i na vrijeme reagirati, no opasnost zmije ljutice vreba, te u svakome trenutku možemo zadobiti teške posljedice. Župnik je tu dao usporedbu sa današnjim vremenom, kako opasnosti našega okruženja i opasnosti oko nas možemo protumačiti kao opasnosti lava, na koju možemo na vrijeme reagirati, dok je opasnost zmije ljutice uspoređena sa onime što svaki današnji čovjek nosi u sebi, one trunke zla koje spava negdje duboko u nama, a zovu se grijesi, koje čovjek probudi svojim lošim ponašanjem, ogovaranjem, klevetom, ružnim riječima i sl. Takva opasnost nazvana zmijom ljuticom, koju krijemo duboko u sebi, možemo kontrolirati mi sami, ne dopuštajući joj da raste i razvija se, ponajprije svojom molitvom, svojim pobožnim dolaskom na svete mise, pomažući drugima u njihovim potrebama, te svojim dobrim ponašanjem i vladanjem. Učenicima je htio približiti opasnost lava, kako TV ekrani, kompjuteri i kompjuterske igrice, mobiteli i ostala tehnologija, vrlo lako mogu odvući naše vrijeme i pažnju, od učenja i naših dragih i slatkih školskih obveza, kako ponekad svoje vrijeme koje provedemo na taj način, možemo puno pametnije uložiti u same sebe, nadograđujući se, učeći i čitajući. 

 

Na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, propovijed je bila upućena u smjeru gledanja u Križ Isusa Krista, jesmo li mi spremni ovaj križ koji je stavljen na naš životni put prigrliti ga i stajati iza njega cijelim svojim životom ili odbaciti taj životni križ i nonstop „gunđati“ i prigovarati – zašto baš ja?! Ponekad kada mislimo da ne možemo dalje, da je naš životni put pretežak, trebamo jednostavno dopustiti drugima da nam pomognu. I Isusa su svi prezreli i napustili. Napustili su ga oni koje je ozdravi, pa čak i njegovi najbliži, ali Cirenac mu je pomogao nositi njegov križ, do samoga kraja. Koliko puta smo mi u svojemu životu bili Šimun Cirenac ili koliko puta je nama trebala i bila potrebna pomoć Šimunova?! Trebamo imati hrabrosti dopustiti da nam drugi pomognu, ali i mi trebamo pomoći drugima. I Isus je dopustio da mu Šimun Cirenac pomogne iako je On sam svemoguć. Uistinu trebamo prigrliti svoj životni križ, boriti se protiv svih opasnosti zvani lavovi koji vrebaju iz našega okruženja, te boriti se protiv zmija ljutica koja leži duboko u nama. Trebamo pružati pomoć drugima, ali i dopustiti da drugi nama pomognu. Dopusti da drugi budu Šimuni Cirenci, ali budi i ti Šimun Cirenac.

 

Današnja misna čitanja, navijestili su predstavnici učenika, studenata, te profesora. Na samome završetku svetog euharistijskog slavlja, župnik je zazvao Božji blagoslov na učenike, studente i profesore te poželio svima uspješnu novu školsku i akademsku godinu.